Skromni svećenik i veliki crkveni povjesničar

Krsnim imenom Mihovil, akademskom titulom doktor znanosti, a crkvenim počasnim naslovom monsinjor, no za prijatelje i poznanike jednostavno – don Mile. Nisu ga tako oslovljavali da zanemare ili umanje akademske i počasne naslove, nego zato jer se sam najradije tako predstavljao. Njegova smrt 5. srpnja nije nikoga iznenadila, jer su njegove visoke godine i zdravstveni problemi to nagoviještali, no ipak je rastužila one koji su mu bili bliski.

Mile Vidović, svećenik vjeran Crkvi, marljivi znanstveni pregalac i čovjek dobrote

Don Mile Vidović rođen je 1. listopada 1935. u Vidonjama pokraj Metkovića. U Splitu je završio biskupijsku gimnaziju 1955, u Pazinu studij bogoslovlja 1961, a u Zagrebu je na Bogoslovnom fakultetu diplomirao 1974, magistrirao 1977. i doktorirao 1979. tezom Nikola Bijanković, biskup makarski (1695.–1730.). Nakon svećeničkog ređenja 1961, imenovan je župnikom u Segetu. No, tek nakon dvije godine mogao se useliti u župnu kuću, i to samo u dvije sobe koje su mu komunisti stavili na raspolaganje. Upravo zbog njihovih smicalica teško je u don Mili ne prepoznati don Karmela iz Smojina Maloga mista, jer su komunisti na župnu crkvu postavili zvučnik i s njega ometali misna slavlja od prve don Miline nedjelje u Segetu. U Splitu je bio vicerektor Centralnoga bogoslovnog sjemeništa od 1965. do 1968. i profesor u biskupskoj gimnaziji od 1965. do 1967, a u Makarskoj od 1968. župnik, dekan i kanonik te od 1973. kaptolski prepozit i od 1970. vikar za teritorij nekadašnje Makarske biskupije. Od 1978. u Splitu je obnašao razne službe: kurijalni bilježnik i kancelar 1978–1981, generalni vikar 1981–1989, kanonik 1978–2012, kaptolski dekan 1990–1995. i arhiđakon 1995–2012. U današnjoj Nadbiskupijskoj klasičnoj gimnaziji predavao je od 1987. do 2010. i bio ravnatelj od 2001. do 2010, a na Teološko-katehetskom institutu predavao je crkvenu povijest od 1992. do 1998. Papa Pavao VI. imenovao ga je monsinjorom 1970, a Ivan Pavao II. počasnim prelatom 1981.

Kao makarski župnik, imao je prigode promatrati vjernike kako se u župnoj crkvi sv. Marka mole na grobu biskupa Nikole Bijankovića. To je pobudilo njegovo zanimanje, pa je ovom biskupu posvetio magisterij i doktorat te nastavio istraživati njegov život i rad, sintetizirajući rezultate u knjizi Nikola Bijanković, splitski kanonik i makarski biskup 1645.–1730. (Split, 1981). Kasnije se bavio odnosom komunističkih vlasti prema drugoj dvojici dalmatinskih biskupa te objavio knjige Kvirin Klement Bonefačić, biskup splitski i makarski za vrijeme komunističkog režima 1944.–1954. (Split – Metković, 2015) i Mons. Ćiril Banić, biskup šibenski 1951.–1961. u raljama Udbe (Split – Metković, 2016). U sklopu obilježavanja 1700. obljetnice mučeništva sv. Dujma objavio je monografiju Splitsko-makarska nadbiskupija. Župe i ustanove (Split, 2004). Ovim knjigama i drugim radovima dao je velik doprinos poznavanju povijesti današnje Splitske metropolije.

U središtu je njegova znanstvenog rada povijest rodne mu doline Neretve. Uz stručne i temeljite monografije Župa Vidonje (Split, 1993) i Župa Dobranje – Bijeli Vir (Split, 1998), objavio je raskošna izdanja Sakralni objekti u dolini Neretve (Metković, 1998) i Svećenstvo i redovništvo iz doline Neretve (Metković, 2005), a najveći doprinos poznavanju povijesti rodnoga kraja dao je knjigom Povijest župa doline Neretve (Metković, 2011). Donijevši za svaku knjigu pregled opće i crkvene povijesti, objavio je integralnu i najopširniju povijest doline Neretve. Uredio je knjige Don Radovan Jerković život i djelo (Metković, 2000) i Proslava 400. obljetnice crkve sv. Ivana Krstitelja u Vidonjama (Metković, 2017) te bio suurednik zbornika Josip Marija Carević (Dubrovnik, 2002). O vidonjskim duhovnim zvanjima pisao je u zborniku Oče naš, jedan je Otac vaš (Split, 2018) u čast sumještaninu i nadbiskupu Marinu Barišiću, a o nekim neretvanskim župnicima u Leksikonu župnika Neretvanskog dekanata (Metković, 2024).

Među najznačajnijim mu je djelima nedvojbeno Povijest Crkve u Hrvata (Split, 1996), za čije je drugo izdanje (Split – Metković, 2007) dobio Nagradu Matice hrvatske „Ivan Kukuljević Sakcinski“ (2008), uz obrazloženje da je njezina vrijednost „u preglednom prikazu te važne institucije u povijesti našega naroda, ali i u tome što je metodologijski koncipirao Povijest Crkve u Hrvata u nezaobilazan priručnik svakom budućem istraživaču ove velike teme.“ Za doprinos proučavanju povijesti doline Neretve dodijeljena mu je Nagrada Grada Metkovića „Narona“ (2008), a za cjelokupni znanstveni rad nagrade za životno djelo Splitsko-dalmatinske županije (2016) i Dubrovačko-neretvanske županije (2017). Ogranak Matice hrvatske u Metkoviću počastio ga je, uz 85. rođendan i 60. obljetnicu svećeništva, zbornikom Što vama kažem, svima kažem! (Metković, 2021), u znak zahvalnosti za dugogodišnju prijateljsku suradnju, osobito zato jer je u njegovoj (su)nakladi objavio tri uredničke i šest autorskih knjiga.

Dragi don Mile, obitelj i prijatelji sačuvat će Vas u zahvalnom sjećanju kao svećenika vjerna Crkvi, marljivog znanstvenog pregaoca te čovjeka dobrote, smirenosti i vedrine. Neka Vam je laka rodna neretvanska gruda, koju ste toliko voljeli! Počivajte u miru Božjem i radujte se u Kraljevstvu Nebeskom!